Ko su najbolji hrvatski rukometni vratari svih vremena
Najbolji hrvatski rukometni vratari svih vremena obilježili su hrvatski rukomet tijekom desetljeća igranja. Mi smo uvrstili 7 imena koja su se svojim obranama i uspjesima izdvojila od ostalih. Mnogi od njih su sudjelovali u uspjesima jugoslovenske i hrvatske reprezentacije, a danas se njihovim karijerama navijači “Kauboja” ponose.
Na listi se nalaze Marin Šego, Mirko Alilović, Ivan Stevanović, Mirko Bašić, Valter Matošević, Venio Losert iVlado Šola.
Mnogi od njih su bili prvaci Europe u rukometu. Prije nego što se detaljno prisjetimo svakog sa ove liste, pogledajte sjajne kvote na rukomet koje je za vas spremila Formula online kladionica.
Marin Šego
Godina |
Klub |
2002–2004. |
HRK Izviđač Ljubuški |
2004–2005. |
HMRK Zrinjski Mostar |
2005–2006. |
HRK Izviđač Ljubuški |
2006–2008. |
RK Perutnina PIPO IPC Čakovec |
2008–2012. |
RK Croatia Osiguranje Zagreb |
2012–2014. |
Wisła Płock |
2014–2016. |
Vive Tauron Kielce |
2016–2019. |
SC Pick Szeged |
2019–2022. |
Montpellier Handball |
2022–2024. |
Frisch Auf Göppingen |
Marin Šego, rođen 2. kolovoza 1985. u Mostaru, jedan je od najistaknutijih hrvatskih rukometnih golmana u 21. stoljeću. Tijekom duge i uspješne karijere, igrao je u najjačim europslkim ligama, osvajao domaće i međunarodne trofeje i ostavio neizbrisiv trag u reprezentaciji Hrvatske.
Krasili su ga perfektni refleksi u važnim trenucima.
Početak karijere i uspon
Šego je prve rukometne korake napravio u Bosni i Hercegovini, u klubu HRK Izviđač Ljubuški, gdje je debitirao za seniorski tim. Njegov talenat brzo je prepoznat, pa se već u ranim godinama karijere oprobao u HMRK Zrinjski Mostar, a zatim ponovo u Izviđaču.
Već tada je pokazivao potencijal vrhunskog golmana, što mu je omogućilo prelazak u RK Perutnina PIPO IPC Čakovec, gdje je stekao dodatno iskustvo u seniorskoj konkurenciji.
Pravi iskorak u karijeri napravio je prelaskom u RK Croatia Osiguranje Zagreb 2008. Tijekom četiri sezone u redovima hrvatskog giganta, osvojio je četiri uzastopne titule prvaka Hrvatske i četiri Kupa, istovremeno stječući dragocjeno iskustvo u Ligi šampiona.
Njegove odbrane privukle su pažnju klubova iz inozemstva , što je dovelo do prelaska u Wisłu Płock 2012.
Međunarodni uspjesi i vrhunac karijere
"Boravak u Poljskoj bio je samo uvod u ono što će uslijediti u narednim godinama. Šego je 2014. godine potpisao za Vive Tauron Kielce, jedan od najjačih timova tog razdoblja. Upravo je u dresu poljskog kluba doživio vrhunac svoje klupske karijere – 2016. godine osvojio je EHF Ligu prvaka u dramatičnom finalu protiv Veszpréma u Lanxess Areni
Osim europske titule, sa Kielceom je osvojio i dvije titule prvaka Poljske i dva nacionalna kupa.
Nakon poljske avanture, Šego je branio za Pick Szeged (2016–2019), gdje je osvojio mađarsko prvenstvo i kup, a zatim se preselio u Francusku, gdje je u periodu od 2019. do 2022. nastupao za Montpellier Handball. Posljednju fazu karijere proveo je u Frisch Auf Göppingenu u njemačkoj Bundesligi, gdje je igrao od 2022. do 2024.
Reprezentativna karijera i osvajanje medalje
Marin Šego debitirao je za hrvatsku reprezentaciju 2010. i od tada bio dio nacionalnog tima na nekoliko velikih takmičenja. Najveći uspjeh u dresu Hrvatske ostvario je na Europskom prvenstvu 2020, gdje je bio jedan od ključnih igrača na putu do srebrne medalje. Hrvatska je tada stigla do finala, gdje je poražena od Španjolske, a Šego je svojim obranama bio jedan od najvažnijih igrača tima.
Nakon više od dva desetljeća profesionalnog rukometa, Marin Šego je 2024. odlučio da završi igračku karijeru. Posljednji meč odigrao je u dresu Göppingena u Bundesligi. Nakon godina provedenih u različitim europskim ligama i osvojenih trofeja, odlučio je da se povuče i posveti porodici.
Njegov doprinos rukometu, kako na klupskom, tako i na reprezentativnom nivou, čini ga jednim od najboljih golmana koje je Hrvatska imala u posljednjih nekoliko decenija.
Mirko Alilović
Godina |
Klub |
2000–2005. |
HRK Izviđač Ljubuški |
2005–2010. |
CB Ademar León |
2010–2011. |
RK Celje |
2011–2018. |
Telekom Veszprém |
2018–2023. |
SC Pick Szeged |
2023–2024. |
Wisła Płock |
Mirko Alilović, rođen 15. rujna 1985. u Ljubuškom, jedan je od najuspješnijih hrvatskih rukometnih golmana, poznat po svojim izuzetnim refleksima i stabilnosti između stativa. Tijekom bogate karijere nastupao je za vrhunske europske klubove, osvajao brojne trofeje i bio ključni član hrvatske reprezentacije na velikim natjecanjima.
Prve rukometne korake napravio je u rodnom Ljubuškom, gdje je nastupao za HRK Izviđač. Već u ranim godinama pokazivao je izuzetan talent, što mu je donijelo priliku da se oproba u inozemstvu. 2005. prelazi u španjolski CB Ademar León, jedan od tada najjačih klubova u Asobal ligi. Tijekom pet sezona u Španjolskoj stekao je dragocjeno iskustvo igrajući protiv najboljih rukometaša Europe
Njegova karijera nastavila je uzlaznom putanjom prelaskom u RK Celje 2010, gdje je proveo jednu sezonu, nakon čega je potpisao ugovor sa Telekom Veszprémom, jednim od najdominantnijih klubova u Mađarskoj i Europi.
Uspjeh sa Veszprémom i dominacija u Mađarskoj
Boravak u Telekom Veszprému (2011–2018) bio je najuspješniji dio njegove klupske karijere. Sa ovim timom osvojio je šest uzastopnih titula prvaka Mađarske, isto toliko puta podigao pehar u Kupu Mađarske, a dva puta igrao finale EHF Lige prvaka (2015. i 2016). Pored individualnih priznanja, bio je jedan od ključnih igrača Veszprémea u borbi za europski vrh.
Nakon sedam godina u Veszprému, 2018. prelazi u SC Pick Szeged, gdje nastavlja dominaciju u mađarskom rukometu, dodajući još dvije titule prvaka Mađarske.
Godine 2023. odlučuje da se vrati u Poljsku i potpisuje ugovor sa Wisła Płockom, čime zaokružuje bogatu klupsku karijeru.
Reprezentativna karijera i medalje sa Hrvatskom
Na međunarodnoj sceni, Alilović je u početku nastupao za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, ali se 2008. pridružio hrvatskoj reprezentaciji, za koju je upisao 164 nastupa.
Njegov reprezentativni put obilježile su četiri medalje sa Europskih prvenstava, uključujući srebro 2008. i 2010, te bronzu 2012. i 2016. godine. Na Svjetskom prvenstvu 2009, reprezentacija Hrvatske je osvojila srebrnu medalju, dok je na prvenstvu 2013. stigla do bronze.
Najveći uspjeh u reprezentativnoj karijeri ostvario je na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine, gdje je rukometna reprezentacija Hrvatske osvojila bronzu, pobijedivši Mađarsku u borbi za treće mjesto.
Nakon više od dvadeset godina profesionalne karijere, Mirko Alilović je 2024. odlučio da završi svoju rukometnu karijeru. Njegova smirenost, iskustvo i sposobnost da brani u ključnim momentima činili su ga jednim od najcjenjenijih golmana svog vremena.
Ostavio je dubok trag kako u klupskom rukometu, tako i na reprezentativnoj sceni, a njegov doprinos hrvatskom rukometu ostaće upisan među najznačajnije u povijesti ovog sporta.
Ivan Stevanović
Godina |
Klub |
1999–2007. |
RK Zamet |
2007–2010. |
RK Poreč |
2010–2012. |
RK Zamet |
2012–2017. |
PPD Zagreb |
2017–2024. |
Kadetten Schaffhausen |
Ivan Stevanović, rođen 18. svibnja 1982. u Rijeci, jedan je od najprepoznatljivijih hrvatskih rukometnih golmana, poznat po svojoj smirenosti, izuzetnim refleksima i nesalomivom duhu.
Njegov put do vrha bio je sve samo ne uobičajen – dugo je bio u sjeni, borio se za priliku i kada su mnogi mislili da je zakasnio na veliku scenu, dokazao je da nikad nije kasno za uspjeh.
Stevanović je prve sportske korake načinio u plivanju, trenirajući čak deset godina prije nego što se odlučio za rukomet. U rukomet je ušao relativno kasno, tek sa 14 godina, ali se brzo zaljubio u ovaj sport.
Karijeru je započeo u RK Zametu, gdje je prošao mlađe kategorije i debitirao za prvi tim. Iako je Zamet u to vrijeme bio daleko od vrha hrvatskog rukometa, Stevanović je svojim obranam privlačio pažnju i postajao prepoznat u rukometnim krugovima.
Godine 2007. prelazi u RK Poreč, gdje je pokazao svoj puni potencijal. Klub je te sezone ostvario zapažene rezultate, a Stevanović je svojom stabilnošću na golu dao značajan doprinos. Nakon tri sezone vraća se u Zamet, gdje ostaje do 2012, kada dolazi do prekretnice u njegovoj karijeri.
Sa 30 godina, Stevanović dobija poziv PPD Zagreba, što mu konačno otvara vrata europskog vrha. Iako je u klub stigao kao treći golman, radom i upornošću probio se u startnu postavu. Njegove impresivne partije u dresu Zagreba nisu ostale nezapažene, pa je 2016. dobio priliku da debituje na velikom takmičenju za hrvatsku reprezentaciju na Evropskom prvenstvu u Poljskoj.
Tu je dokazao da reprezentacija Hrvatske ima golmana na kojeg može da računa – njegovih 14 odbrana protiv Norveške bilo je ključno za pobjedu i plasman u polufinale, a “Pakleni” su na kraju osvojili bronzu.
Nakon toga, Stevanović je postao neizostavni dio reprezentacije, nastupajući na Svjetskom prvenstvu 2017. i Europsko prvenstvu 2018. godine. Na Mediteranskim igrama 2013. osvojio je srebro sa Hrvatskom, dok je sa klubom PPD Zagreb nastavio da dominira na domaćoj sceni, osvajajući Hrvatsku ligu i Kup.
Poslije sjajnih sezona u Zagrebu, 2017. odlučuje da prihvati ponudu švicarskog Kadetten Schaffhausena, gdje nastavlja karijeru na visokom nivou. Njegove obrane pomogle su timu da osvoji titule u Švicarskoj i nastavi dominaciju u tamošnjem rukometu.
Nakon više od dvadeset godina profesionalne karijere, Ivan Stevanović odlučio je povući se iz rukometa 2024. godine. Ostat će upamćen kao golman koji nikada nije odustajao, kao igrač koji je istrajao unatoč preprekama i koji je u reprezentativnom dresu pokazao da strpljenje i rad donose rezultate.
Mirko Bašić
Godina |
Tim/Detalji |
Pozicija |
1972–1976. |
Partizan Bjelovar (mlađe kategorije) |
Golman |
1976–1980. |
Partizan Bjelovar |
Golman |
1980–1989. |
Metaloplastika Šabac |
Golman |
1988. |
Medveščak Zagreb |
Golman |
1989–1991. |
Vénissieux |
Golman |
1991–1993. |
OM Vitrolles |
Golman |
1996–2001. |
Badel 1862 Zagreb |
Golman |
2001–2002. |
Medveščak Infosistem |
Golman |
2002. |
Zagreb |
Golman |
2003. |
Fotex Veszprém |
Golman |
1979–1981. |
Jugoslavija U-21 |
Golman |
1979–1991. |
Jugoslavija |
Golman |
1992–2000. |
Hrvatska |
Golman |
2003. |
Hrvatska (trener golmana) |
Trener golmana |
2003–2010. |
RK Zagreb (asistent trenera) |
Asistent trenera |
2018. |
Hrvatska (trener golmana) |
Trener golmana |
Četrnaestog rujna u Bjelovaru je rođen Mirko Bašić, jedan od najboljih rukometnih golmana koji su ikada branili na ovim prostorima. Njegova karijera obuhvatila je zlatno doba jugoslavenskog rukometa, tijekom kojeg je osvajao prestižne međunarodne trofeje, ali i kasnije doprinio razvoju rukometa u Hrvatskoj.
Poznat po svojim refleksima, smirenosti i vrhunskom čitanju igre, Bašić je bio ključna figura kako u klupskom, tako i u reprezentativnom rukometu.
Bašićev profesionalni put započeo je u rodnom Bjelovaru, ali je vrhunac klupske karijere doživio u dresu šabačke Metaloplastike, koja je tijekom 1980-ih bila sinonim za rukometnu dominaciju u Europi.
Kao jedan od najvažnijih igrača ekipe, pomogao je klubu da osvoji sedam uzastopnih titula u jugoslavenskom prvenstvu, ali i da postane dvostruki prvak Europe osvajanjem EHF Lige prvaka 1985. i 1986. godine.
Reprezentativni uspjesi i olimpijske medalje
Takmičenje |
Godina |
Medalja |
Tim |
Olimpijske igre |
1984. (Los Anđeles) |
Zlato |
Jugoslavija |
Olimpijske igre |
1988. (Seul) |
Bronza |
Jugoslavija |
Svjetsko prvenstvo |
1982. (Zapadna Njemačka) |
Srebro |
Jugoslavija |
Svjetsko prvenstvo |
1986. (Švajcarska) |
Zlato |
Jugoslavija |
Svjetsko prvenstvo U-21 |
1979. (Danska & Švedska) |
Srebro |
Jugoslavija U-21 |
Svjetsko prvenstvo U-21 |
1981. (Portugal) |
Zlato |
Jugoslavija U-21 |
Mediteranske igre |
1983. (Casablanca) |
Zlato |
Jugoslavija |
Svjetsko prvenstvo |
2003. (Portugal) |
Zlato |
Hrvatska (kao trener) |
Na reprezentativnom planu, Bašić je bio dio jedne od najuspješnijih generacija jugoslovenskog rukometa. U dresu reprezentacije Jugoslavije, osvojio je:
- Zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 1984, kada je Jugoslavija slavila i postala olimpijski prvak.
- Brončanu medalju na Olimpijskim igrama u Seulu 1988, čime je dodatno obogatio svoju kolekciju medalja.
- Titulu svjetskog prvaka na Svjetskom prvenstvu u Švicarskoj 1986, kada je Jugoslavija osvojila svoju treću titulu prvaka svijeta.
Nakon raspada Jugoslavije, Bašić je nastavio da doprinosi rukometu u Hrvatskoj, gdje je bio dio reprezentacije koja je osvojila zlato na Mediteranskim igrama 1993.
Trenerska karijera i doprinos rukometu
Nakon završetka igračke karijere, Bašić je ostao u rukometu kao trener. Posebno se istaknuo u radu s golmanima, gdje je svoje bogato iskustvo prenosio mlađim generacijama.
Jedno vrijeme bio je trener golmana u hrvatskoj reprezentaciji, pomažući novim talentima da razviju svoje vještine i nastave tradiciju vrhunskih golmana.
Njegov doprinos rukometu, kako kroz briljantne obrane na terenu, tako i kroz mentorski rad nakon povlačenja, čini ga jednom od najvažnijih figura u povijesti ovog sporta na Balkanu.
Valter Matošević
Godine |
Klubovi |
Medalje sa reprezentacijom (hronološki) |
1984–1987. |
RK Zamet (mlađe kategorije) |
1991. – Mediteranske igre, Atina (Zlato, Jugoslavija) |
1986–1987. |
RK Zamet II |
1994. – Evropsko prvenstvo, Portugal (Bronza, Jugoslavija) |
1986–1993. |
RK Zamet |
1995. – Svjetsko prvenstvo, Island (Srebro, Jugoslavija) |
1993–1996. |
RK Badel 1862 Zagreb |
1996. – Olimpijske igre, Atlanta (Zlato) |
1996–2000. |
RK Zamet |
1997. – Mediteranske igre, Bari (Zlato) |
2000–2001. |
RK Metković Jambo |
2001. – Mediteranske igre, Tunis (Zlato) |
2001–2002. |
Bologna 69 |
2003. – Svjetsko prvenstvo, Portugal (Zlato) |
2002–2003. |
RK Zagreb |
2004. – Olimpijske igre, Atina (Zlato) |
2003–2004. |
Wilhelmshavener HV |
2016. – Evropsko prvenstvo, Poljska (Bronza, kao trener) |
2004–2005. |
RK Zagreb |
|
2005–2006. |
RK Poreč |
|
2006–2007. |
HSG Wetzlar |
|
2007–2008. |
Portland San Antonio |
|
2008–2009. |
FCK Håndbold |
|
2009–2010. |
RK Zamet |
|
2010–2011. |
TuS Nettelstedt-Lübbecke |
Valter Matošević, rođen 11. svibnja 1970. u Rijeci, jedan je od najpoznatijih rukometnih vratara u Hrvatskoj. Karijeru je započeo u rodnom Zametu, gdje je stekao temelje svoje profesionalne igre. Kasnije je igrao za PPD Zagreb, a tijekom svoje bogate karijere nastupao je i za mnoge europske klubove, uključujući ekipe iz Njemačke, Italije, Danske i Španjolske.
Matošević je najpoznatiji po tome što je bio ključni član hrvatske rukometne reprezentacije koja je ostvarila dva velika uspjeha na Olimpijskim igrama. Prva zlatna medalja došla je na Igrama u Atlanti 1996., a druga na Igrama u Atini 2004. Za svoj izuzetan doprinos sportu, dvaput je nagrađen Državnom nagradom za šport "Franjo Bučar" (1996. i 2004.)
Iako se povukao s profesionalnog igranja 2011. godine, nakon dvogodišnje pauze odlučuje se vratiti rukometu. Nettelstedt-Lübbecke ga je pozvao da im pomogne, pošto je njihov prvi golman Nikola Blažičko bio ozlijeđen.
Venio Losert
Godine |
Klubovi |
Medalje sa reprezentacijom (hronološki) |
1993–1999. |
Badel 1862 Zagreb |
1996. – Olimpijske igre, Atlanta (Zlato, Hrvatska) |
1999–2000. |
Garbel Zaragoza |
1995. – Svjetsko prvenstvo, Island (Srebro, Hrvatska) |
2000–2001. |
Teka Cantabria |
2004. – Olimpijske igre, Atina (Zlato, Hrvatska) |
2001–2004. |
BM Granollers |
2005. – Svjetsko prvenstvo, Tunis (Srebro, Hrvatska) |
2004–2005. |
Portland San Antonio |
2009. – Svjetsko prvenstvo, Hrvatska (Srebro) |
2005–2006. |
CB Cangas |
2012. – Evropsko prvenstvo, Srbija (Bronza, kao trener golmana) |
2006–2009. |
Barcelona |
2016. – Evropsko prvenstvo, Poljska (Bronza, kao trener golmana) |
2009–2010. |
Créteil |
|
2010–2012. |
Ademar León |
|
2012. |
Copenhague |
|
2013–2014. |
Vive Targi Kielce |
|
2014. |
Montpellier |
|
2017–2018. |
Veszprém (trener golmana) |
|
2018 |
Hrvatska (trener golmana) |
|
2022. |
RK Vardar 1961 (trener golmana) |
|
2022– |
Al Ahly (trener golmana) |
Venio Losert rođen je 25. srpnja 1976. u Zavidovićima. Veliko je ime hrvatskog rukometa. Igrao je za brojne ugledne klubove širom Europe, uključujući Badel 1862 Zagreb, BM Granollers, Portland San Antonio i Barcelonu.
Njegova karijera obilježena je vrhunskim uspjesima, kako na klupskom, tako i na reprezentativnom nivou. S hrvatskom reprezentacijom osvojio je dvije zlatne medalje na Olimpijadi, 1996. u Atlanti i 2004. u Atini. Također je osvojio srebrne medalje na Svjetskim prvenstvima 1995. i 2005., kao i bronzu na Europskom prvenstvu 2012. godine.
Bio je jedan od najboljih golmana na svijetu dok je branio. Losert je također imao čast nositi zastavu Hrvatske na Olimpijadi u Londonu 2012. godine. Nakon završetka igračke karijere, postao je trener golmana, prvo u hrvatskoj reprezentaciji, a potom i u Egiptu.
Njegovo iskustvo i stručnost doveli su ga do pozicije trenera golmana u Al Ahlyu i Vardaru 1961. Venio Losert ostaje jedan od najvažnijih igrača u povijesti hrvatskog rukometa, s neizbrisivim tragom na i izvan terena.
Vlado Šola
Godine |
Klubovi |
Uspjesi sa reprezentacijom |
Medalja |
1984–1985. |
Sesvetski Kraljevec |
1993. – Mediteranske igre, Languedoc-Roussillon |
Zlato |
1985–1995. |
RK Medveščak |
1994. – Evropsko prvenstvo, Portugal |
Bronza |
1995–1996. |
RK Sisak |
1995. – Svjetsko prvenstvo, Island |
Srebro |
1996–1998. |
GWD Minden |
2003. – Svjetsko prvenstvo, Portugal |
Zlato |
1998–2002. |
SG Willstätt-Schutterwald |
2004. – Olimpijske igre, Atina |
Zlato |
2002–2004. |
Chambéry |
2005. – Svjetsko prvenstvo, Tunis |
Srebro |
2004–2006. |
MKB Veszprém |
2012. – Evropsko prvenstvo, Srbija (trener) |
Bronza |
2006–2008. |
RK Zagreb |
Vladimir "Vlado" Šola je rođen 16. studenog 1968. u Tomislavgradu, i jedan je od najpoznatijih hrvatskih vratara svih vremena, koga balkanski navijači hrvatskog govornog područja veoma cijene.
Imao je prepoznatljivu crvenu kosu, koja je postala njegov zaštitni znak. Bio je ključni dio hrvatske reprezentacije, s kojom je osvojio brojne medalje, uključujući i zlato na Olimpijadi 2004.
Šola je rukometnu karijeru započeo u Sesvetskom Kraljevcu, a kasnije je nastupao za RK Medveščak, gdje je proveo deset godina i osvojio više trofeja. Iskustvo je sticao i u inozemstvu, gdje je branio za GWD Minden, SG Willstätt-Schutterwald, Chambéry i MKB Veszprém, dok je karijeru završio u RK Zagrebu.
Njegov najvažniji trenutak u dresu reprezentacije bio je trijumf na Svjetskom prvenstvu 2003. u Portugalu, kada je Hrvatska postala svjetski prvak. Također, bio je dio tima koji je osvojio srebro na Svjetskim prvenstvima 1995. i 2005., kao i bronzu na Europskom prvenstvu 1994.
Nakon igračke karijere radio je kao trener golmana u hrvatskoj reprezentaciji i nekoliko klubova, uključujući RK Zagreb, RK Dubrava i reprezentaciju Crne Gore.
Njegova strast prema rukometu i ogromno iskustvo čine ga jednom od najvažnijih figura hrvatskog rukometa, kako na terenu, tako i pored njega.
Ovo su bili najbolji hrvatski rukometni vratari svih vremena, točnije njih sedmorica. Da smo širili listu na više imena, na njoj bi se našli svakako i Matej Mandić, Mate Šunjić, Sandro Meštrić, Ante Grbavac, Filip Ivić, Ivan Pešić, Dino Slavić, Kristian Pilipović.
Ukoliko želite da saznate još zanimljivih tema, na primjer kako se kladiti preko mobitela ili koji su najbolji sistemi za klađenje, pratite blogove na Formuli koje svakog mjeseca objavljujemo za vas.