Nogometni klubovi iz Madrida u La Ligi

Nogometni klubovi iz Madrida u La Ligi broje pet timova kada je najjača španjolska liga u pitanju. Real Madrid, Atletiko, Getafe, Rayo Vallecano i Leganés.

Najbolji klubovi iz Madrida u Primeri ostavili su dubok trag kada je elitna nogometna španjolska liga u pitanju, odnosno La Liga. 

Prvenstveno pod tim mislimo na čuveni Real Madrid i Atlético Madrid, klubove za koje su svojevremeno nastupali neki najbolji strijelci španjolske lige svih vremena.

Čak je i Getafe posljednjih godina napravio iskorak u Ligi Europe, a 2019. igrali su ⅛ finala LE, dok u La Ligi važi za stabilnog prvoligaša. Zanimljivi su i Rayo Vallecano, klub star više od jednog vijeka, kao i CD Leganés, koji je samo četiri godine mlađi. 

Primera je, inače, prvi put u povijesti imala pet nogometnih predstavnika iz Madrida 2018, kada se Rajo Vallecano, klub iz madridskog naselja Valjekasa, vratio u elitni rang. 

Prije nego što se posebno posvetimo svakom od ovih klubova, ali spomenemo i koji su još klubovi iz Madrida povremeno u La Ligi, pogledajte sjajne kvote koje je za vas pripremila Formula online sportska kladionica, uz odličnu ponudu za live klađenje (posebno live nogomet).

Prethodno obavezno pročitajte naš blog-tekst kako se kladiti uživo da biste prikupili sve bitne informacije na ovu temu. Zato je preporučljivo pogledati kako se kladiti preko mobitela, kao i naše promo ponude, da bi vam zabava bila maksimalna.

Najbolji klubovi iz Madrida u Primeri

Real Madrid – najbolji nogometni klub iz Madrida

Real Madrid osnovan je 6. ožujka 1902. godine kao Madrid Football Club. Klub je stekao titulu "Real" (kraljevski) 1920. godine, kada je španjolski kralj Alfonso XIII dodijelio tu privilegiju. Od svog osnivanja, Real Madrid se natječe u La Ligi, najvišoj španjolskoj nogometnoj ligi.

Tim igra na stadionu Santiago Bernabéu, koji doduše ne spada u najveće stadione na svijetu, mada je otvoren davne 1947. i ima kapacitet od 78,297 gledalaca. Bernabéu je domaći stadion od 1947. godine, a prije toga je igrano na više drugih lokacija.

Real je najuspješniji španjolski tim i jedan od najuspješnijih na svijetu. Ima rekordnih 36 titula u La Ligi i 15 titula u Ligi prvaka, te je rekorder kada su u pitanju liga prvaka osvajači. 

Takođe, osvojio je 20 Kupa kralja, 13 Superkupa Španjolske i mnoge međunarodne nagrade. Real je jedini dva puta osvojio tri uzastopne titule Lige prvaka (1956–1958 i 2016–2018).

Real ima dva glavna rivaliteta: El Clásico sa FC Barcelona, što je jedno od najpoznatijih nogometnih rivalstava na svijetu, i Derbi Madrileño sa Atlético Madridom, koji je tradicionalno veoma napet i konkurentan.

Klub je poznat po svojoj "Galácticos" politici, koja se sastojala u dovođenju svjetskih nogometnih zvijezda poput Zinedina Zidana, Ronalda, Davida Beckhama i Cristiana Ronalda. Posljednje pomenuti ujedno je i najbolji strijelac Lige prvaka.

Najveći transfer u povijesti kluba bio je transfer Cristiana Ronaldo-a iz Manchester United-a za 94 miliona evra 2009. godine.

Real je, za razliku od mnogih drugih, vođen kroz svoje članove, tzv. socios, koji imaju pravo glasa i izabrati predsjednika. U vlasništvu je svojih članova, a u 2024. godini je procijenjen na 6.6 milijardi dolara, što ga čini najvrednijim nogometnim klubom na svijetu.

U 2024. godini, Real je prvi nogometni klub koji je ostvario prihod od 1 milijarde evra. Dugoročna stabilnost i pametno poslovanje upravo su donijeli ovakav rezultat. 

Za Real trenutno igra i Jude Bellingham, velika nada engleskog nogometa i nogometaš od koga se očekuje da u budućnosti osvaja Zlatnu loptu.

Za Kraljevski klub je, zanimljivo, davne 2005. trebalo da zaigra i Neymar, a kako do toga nije došlo, kao i više o Brazilčevoj karijeri, pročitajte OVDE.

Atlético Madrid – drugi najbolji nogometni klub iz Madrida

Atlético Madrid je profesionalni nogometni klub osnovan 26. travnja 1903. kao Athletic Club Sucursal de Madrid. Stekao je nadimke Los Colchoneros ("Makers of Mattresses") i Los Rojiblancos ("Crveno-bijeli") zbog crvene i bijele prugaste opreme. 

Po svom dolasku u La Ligu, Atlético je postao konkurentan, iako su u početku bili povezani sa Athletic Bilbao-om. 

Klub je svoju prvu sezonu u La Ligi odigrao 1929, ali je brzo ispao u niži rang, da bi se vratio 1934. Nakon što je španjolski građanski rat donio prekid, La Liga je ponovo krenula 1939, a Athletico Madrid je postao Athletic Aviación de Madrid kroz spajanje sa Aviación Nacional. 

Osvojio je La Ligu 1939. i zatim 1941. pred Drugi svjetski rat.

Pod trenerskom palicom Helenio Herrera, Atlético je osvojio La Ligu 1950. i 1951. Tokom tog vremena, postao je ozbiljan rival za Real Madrid i Barcelonu, ali je prava prekretnica došla sredinom 1960-ih. 

Nakon što je klub preselio u novi dom, Estadio Vicente Calderón 1966, Atlético je nastavio sa uspješnim nastupima. Tokom 1970-ih, Atlético je nekoliko puta osvajao La Ligu, iako je često bio u sjeni dominantnog Reala. 

Klub je došao do finala Europskog kupa 1974, gdje su se sastali sa Bayern Munchenom, ali su, nakon što su poveli, poraženi sa 4–0 u ponovljenom meču.

Luis Aragonés je postao ključna figura tokom 1974–1987. Pod njegovim vođstvom, Atlético je osvojio La Ligu 1977, a potom i Kup Kralja 1976. 

Aragonés je postavio temelje za dugoročni uspjeh, ali nakon njegovog odlaska, klub je prošao kroz turbulentno razdoblje pod Jesús Gil-ovim predsjedništvom. 

U 1996, pod Radomirom Antićem, Atlético je osvojio La Ligu i Kup Kralja, ostvarivši dugo čekani uspjeh i dvostruki trijumf.

Dolazak Diega Simeonea 2011. označio je novu eru za klub. Simeone je od Atlético Madrida napravio jedan od najorganiziranijih timova u Španjolskoj i Europi. 

Pod njegovim vodstvom, Atlético Madrid je osvojio La Ligu 2014, što je bila prva titula nakon 18 godina, kao i UEFA Europa League 2010, 2012. i 2018. 

Klub je igrao i u finalima UEFA Champions League 2014. i 2016, ali su oba puta poraženi od Reala.

Getafe CF – najmlađi nogometni klub iz Madrida u La Ligi

Getafe Club de Fútbol je španjolski profesionalni nogometni klub sa sedištem u Getafeu, madridskom naselju. Osnovan je 1983. i često se natječe u Primeri. 

Svoj domaći stadion, Estadio Coliseum Alfonso Pérez, koriste od 1998, a kapacitet stadiona je 16.500 mjesta. 

Getafe je prvi put izborio plasman u La Ligu 2004, a od tada su redovni članovi najvišeg španskog ranga, sa jednim kraćim periodom (2016-2017) u drugoj ligi.

Prvi koraci sežu do 1946, kada je osnovan Club Getafe Deportivo. Nakon nekoliko godina igranja u nižim ligama, klub je došao do Segunde i postao prepoznatljiv u španjolskom nogometu. 

Godine 1983. došlo je do spajanja nekoliko lokalnih timova, čime je stvoren današnji Getafe Club de Fútbol. 

Getafe je ubrzo započeo uspon, prvo kroz regionalne lige, a potom i kroz Segundu B, da bi 1994. postao dio Segunde, ali su ubrzo ispali. 

Klubu je prijetila likvidacija 1997, ali su uspješno izbjegli ispadanje kroz plej-of.

Za to vrijeme, Estadio Coliseum Alfonso Pérez je izgrađen 1998, čime je Getafe dobio moderan i funkcionalan dom. Klub je 2004. ostvario svoj najveći uspjeh do tada, ulaskom u La Ligu. 

U prvoj sezoni, nakon lošeg početka, izbjegao je ispadanje, završivši sezonu na 13. mjestu. Tokom narednih godina, Getafe je igrao kvalitetan nogomet i uspijevao da se održi u La Ligi. Sezona 2006/07 bila je posebno značajna jer su igrali finale Kupa Kralja, ali su izgubili od Seville.

Klub je postao poznat po svom borbenom duhu, naročito u mečevima sa Real Madridom i Barcelonom. 2007. godine, Getafe je ostvario senzacionalnu pobjedu nad Barcelonom u polufinalu Kupa Kralja, pobijedivši sa 4-0 u uzvratu, ali su na kraju izgubili finale od Seville. 

U Europi, Getafe je najdalje dogurao do četvrtfinala UEFA Kupa 2008, gdje su eliminirani od strane Bayerna.

U posljednjim godinama, Getafe je postao stabilan član La Lige, natječući se redovno u sredini tabele i povremeno izazivajući velike klubove. 

Klub je ponovo igrao u europskim natjecanjima, a najuspješniji trenutak je bio u 2019, kada su se plasirali u UEFA Europa League. Iako su se natjecali sa velikim klubovima, kao što je Ajax, u finalima su se često zaustavljali prije ulaska u posljednje faze takmičenja.

Getafe je prepoznatljiv po svojoj lojalnoj bazi navijača, poznatim kao Marea Azul ili Azulones. 

Iako manji klub u usporedbi sa svojim madridskim rivalima, Getafe je stekao veliki broj navijača širom svijeta u zemljama kao što su Argentina, Sjedinjene Američke Države i Venezuela. 

Rivalitet sa Leganésom, kao i sa madridskim velikanima Realom i Atléticom, stvorio je intenzivne i često dramatične utakmice

Rayo Vallecano – više od 100 godina postojanja

Rayo Vallecano je španjolski profesionalni nogometni klub sa sjedištem u Madridu, u četvrti Vallecas. Klub je osnovan 29. svibnja 1924, a trenutno se natječe u La Ligi, najvišoj španjolskoj nogometnoj  ligi. 

Svoj domaći stadion, Campo de Fútbol de Vallecas, koriste od 1976, a kapacitet stadiona je 14.708 mjesta. Glavna baza navijača pripada radničkoj klasi.

Klub je kroz svoju pvoijest proveo 19 sezona u najvišoj španjolskoj ligi, a jedini put su sudjelovali u europskom natjecanju u sezoni 2000–01, kada su igrali UEFA Kupu. 

Rayo je osvojio Segunda División u 2017–18, a prema povijesnom učinku, četvrti je klub iz Madrida po značaju, uspjesima i stabilnosti, poslije Real Madrida, Atlético Madrida i  Getafea.

Osnovan je kao Agrupación Deportiva El Rayo i tokom prvih godina postojanja je bio inspiriran argentinskim River Plateom. 1949, nakon dogovora sa Atlético Madridom, dodali su crveni dijagonalni prugasti dizajn na svoje dresove, što je postalo zaštitni znak kluba. 

Rajo je 1980-ih i 1990-ih godina često bio "yo-yo" klub, neprestano se kretajući između La Lige i Segunde División.

Sezona 1983–84 bila je najteža u 1980-im godinama, kada je završio na posljednjem mjestu u Segundi i ispao u Segunda B. 

Tragičan trenutak u povijesti kluba bio je 1989. kada je preminuo Laurie Cunningham, bivši igrač Real Madrida, koji je nastupao za Rayo Vallecano tokom posljednje sezone. 

Klub je konsolidirao svoj status u La Ligi 1999, a najuspješnija sezona bila je 2000–01, kada su došli do četvrtfinala UEFA Kupa, gdje su eliminirani od Alavésa.

Nakon pada u Segunda División 2003. i 2004, Rayo Vallecano je prošao kroz teške godine, ali je 2006. postigao povratak u drugu ligu. 2010–11 sezona bila je prelomna jer su se vratili u La Ligu poslije osam godina, završivši kao drugi u Segundi i ostvarivši plasman uprkos velikim ekonomskim problemima.

U 2014, Rayo Vallecano je sklopio sponzorski ugovor sa Huawei, koji je trajao za utakmice protiv Real Madrida i Athletic Bilbaoa. Klub je 2015. kupio većinski udio u Oklahoma City FC, stvarajući Rayo OKC. Ovaj pokušaj proširenja na američko tržište završio je neslavno kada je ispao iz La Lige i došlo je do sukoba među vlasnicima.

Rayo Vallecano je ponovo ispao u Segunda División 2016, što je označilo kraj njihove petogodišnje povijesti u La Ligi. U narednim godinama, imao je poteškoća sa stabilizacijom, a 2018. su postigli povratak u najviši rang španjolskog nogometa , pobijedivši CD Lugo i osiguravši plasman.

U sezoni 2020–21, Rayo Vallecano je pod trenerskom palicom Andonija Iraole ostvario povratak u La Ligu kroz plej-of, pobijedivši Gironu u odlučujućem meču. Rayo je 2022. napravio povijesni uspjeh tako što je došao do polufinala Kupa Kralja, po prvi put od 1982.

Rayo Vallecano je kroz svoju povijest poznat po strastvenoj bazi navijača, koji su poznati kao Los Franjirrojos ili Rayitos. 

Ima ozbiljnu bazu navijača ne samo u Madridu, već i širom svijeta, Sjedinjenim Američkim Državama, Argentini i Venezueli.

Leganes – posljednji klub iz Madrida u La Ligi

Club Deportivo Leganés je profesionalni nogometni klub sa sjedištem u Leganésu, u madridskoj zajednici. Osnovan je 23. lipnja 1928. i trenutno se natječe u La Ligi, najvišoj španjolskoj nogometnoj  ligi. 

Svoje domaće utakmice igraju na stadionu Estadio Municipal Butarque, koji ima kapacitet od 12,454 gledalaca.

Po osnivanju, Leganés je igrao uglavnom u nižim ligama, a 1936. je morao da obustavi rad zbog Španjolskog građanskog rata, a ponovo je osnovan 4. rujna 1946. 

Tokom sljedećih desetljeća, klub je ostvario stalni napredak, prelazeći iz nižih u viši rang. Ponovo je ušao u četvrtu ligu 1977, u kojoj je igrao sedam godina.

Član treće lige postao je 1992, a šest godina kasnije i druge lige, gdje je ostao 11 sezona. U tom periodu, Leganés je dva puta završio na osmom mjestu, što je bio njihov najbolji plasman u tom periodu.

U 2015. godini, postigao je povijesni uspjeh kada je po prvi put izborio plasman u La Ligu, što su osigurali pobjedom od 1-0 protiv CD Mirandés u posljednjem meču sezone 2015–16. 

Na taj način, Leganés je postao peti klub iz madridske zajednice koji je igrao u La Ligi, poslije Real Madrida, Atlético Madrida, Rayo Vallecano i Getafea. 

Klub je u La Ligi igrao četiri sezone, a njihov najbolji plasman bio je 13. mjesto u sezoni 2018–19. Nakon toga, Leganés je 2019. ispao, ali se vratio 2023. osvojivši prvo mjesto u Segundi i osiguravši automatski plasman u najviši rang.

Tokom vremena u La Ligi, Leganés je ostvario i značajan uspjeh u Kupu Kralja, gdje su po prvi put u povijesti došli do polufinala, izbacivši Real Madrid u četvrtfinalu sa 2–1, i to na stadionu Santiago Bernabéu.

Potpuno je jasno da nogometni klubovi iz Madrida u La Ligi imaju sve bolje uslove u prijestonici Španjolske za razvoj i napredak nogometaša. 

Uslovi su tu, rezultati takođe, te se u budućnosti španjolska liga može okititi možda čak i šestim nogometnim klubom iz Madrida.

Do tada vam predlažemo da istražite grčki kino pravila, kao i same grčki kino rezultate.