Igrači sa najviše golova u povijesti nogometa

Igrači sa najviše golova u povijesti nogometa

Najviše golova u istoriji nogometa dali su Ronaldo, Mesi, Bikan, Romario, Pele, Puškaš, Miler, Eusebio i Zeler. Oni su najbolji strijelci u povijesti nogometa.

Igrači sa najviše golova u istoriji nogometa su Cristiano Ronaldo, Lionel Messi, Jozef Pepi Bikan, Romario, Pele, Ferenc Puškaš, Gerd Miler, Eusebio i Uve Zeler. Oni su najbolji strijelci u povijesti nogometa i promijenili su pogled na ovaj sport, koji je danas najpopularniji.

 

Nogomet je takođe i na listi najplaćenijih sportova na svijetu, a upravo su ova imena svojim igrama doprinijela da danas bude tako. Mnogi od njih su najbolji strijelci svjetskih i europskih prvenstava u nogometu i osvajači Lige prvaka.

 

U nastavku Formula online kladionica vam otkriva ko su najbolji strijelci u povijesti nogometa. Provjerite i kako se kladiti preko mobitela, kao i najbolje kvote za klađenje na nogomet sa odličnom ponudom igara baš kod nas!  


Registriraj_se
Sastavi_Tiket

U tabeli su predstavljeni najbolji strijelci u povijesti nogometa vide se u tabeli ispod, gdje smo izdvojili TOP 9 igrača sa najviše golova u povijesti nogometa.

fudbal-utakmica

 

Pozicija

Igrač

Ukupno golova

Zemlja

Klubovi

9

Uve Zeler

575

Njemačka

Hamburg

8

Eusebio

620

Portugal/Mozambik

Benfica

7

Gerd Miler

735

Njemačka

Bajern Minhen

6

Ferenc Puškaš

746

Mađarska/Španjolska

Honved, Real Madrid

5

Pele

767

Brazil

Santos, New York, Kosmos

4

        Romario

772

Brazil

PSV, Barcelona, Flamengo, Vasco da Gama

3

Jozef Pepi Bikan

805

Austrija/Češka

Rapid Beč, Slavia Prag

2

Lionel Mesi

820+

Argentina

Barcelona, PSG, Inter Miami

1

Cristiano Ronaldo

900+

Portugal

Sporting, Manchester United, Real Madrid, Juventus, Al-Nasr

 

9. Uve Zeler (Uwe Seeler) – 575 golova

  • Rekordi:
    • Sudjelovao na četiri Svjetska prvenstva (1958, 1962, 1966, 1970).
    • Prvi strijelac Hamburgera svih vremena.
    • 43 gola za Zapadnu Njemačku.

Uve Zeler, legendarni njemački napadač, bio je jedan od najcjenjenijih nogometaša svoje generacije. Rođen 5. novembra 1936. godine u Hamburgu, Zeler je od malih nogu pokazivao izuzetan talenat za nogomet. 

Potekao je iz sportske porodice – njegov otac Ervin Zeler takođe je bio nogometaš, pa nije čudo što je Uve pratio porodične korake i postao nogometna ikona.

Zeler je postao sinonim za Hamburg, klub za koji je nastupao tijekom čitave svoje profesionalne karijere. Kao vjeran igrač, uprkos brojnim ponudama najvećih europskih klubova, nikada nije napustio rodni klub. 

Ta lojalnost postavila ga je kao jednog od rijetkih igrača koji su igrali za samo jedan klub na najvišem nivou. Tokom karijere u Hamburger SV-u, postigao je nevjerovatnih 575 golova na ukupno 649 utakmica, što ga je učinilo jednim od najefikasnijih strijelaca u istoriji njemačkog fudbala.

Poznat po svojoj skromnosti, Zeler nije bio tipična nogometna zvijezda. Bio je čovjek koji je volio jednostavan život, van terena uvijek pristupačan i daleko od glamura. Na terenu, međutim, bio je neumoljiv. 

Davao je golove iz nemogućih situacija. Njegov šut bio je snažan, a osjećaj za pozicioniranje neprevaziđen.

Jedan od najznačajnijih trenutaka Zelerove karijere svakako je bilo Svjetsko prvenstvo 1966. godine, kada je Zapadna Njemačka stigla do finala, ali je poražena od Engleske u čuvenoj utakmici na Wembleyu. 

Iako nije uspio da osvoji titulu svjetskog prvaka, Zeler je ostavio dubok trag na međunarodnoj sceni, postigavši 43 gola u 72 nastupa za reprezentaciju Zapadne Njemačke. Ovaj impresivan učinak svrstao ga je među najbolje strijelce svoje ere.

Iako je imao nekoliko ozbiljnih povreda tijekom karijere, koje su ga mogle spriječiti da postigne još više golova, Zelerova odlučnost i strast prema igri vratile su ga na teren svaki put. Njegova hrabrost i nepokolebljivost inspirirali su mnoge buduće generacije nogometaša.

Zelerova lojalnost Hamburgu nije prošla nezapaženo. I danas ga mnogi u Njemačkoj pamte kao „gospodina nogometa“ zbog njegove odanosti, integriteta i poštovanja prema igri. Nakon završetka igračke karijere, ostao je aktivan u sportu, služeći kao predsjednik svog voljenog kluba i promovirajući nogomet u svojoj zemlji.

Njegovo ime ostaje upisano zlatnim slovima u povijesti njemačkog nogometa, a Zeler će zauvijek biti prepoznat kao jedan od najistaknutijih napadača uopšteno govoreći, simbol strasti, lojalnosti i čistog talenta.

8. Eusebio biografia – 620 golova

  • Rekordi:
    • Najbolji strijelac Svjetskog prvenstva 1966. godine (9 golova).
    • Preko 700 golova za Benficu (uključujući prijateljske utakmice).
    • Zlatna lopta 1965.

Euzebio da Silva Fereira, rođen 25. januara 1942. godine u Mozambiku (tada poznatom kao Lorenço Marques), važi za jednog od najvećih nogometaša ikada. Odrastao je u siromaštvu, igrajući nogomet sa improvizovanim loptama na ulicama Mafalale, kvarta u kojem je odrastao. 

Uprkos skromnim počecima, Euzebio je postao nogometna  legenda, a mnogi ga nazivaju "Crnim panterom" zbog njegove brzine, eksplozivnosti i nevjerovatnog instinkta za gol.

Svoju profesionalnu karijeru započeo je 1957. godine u lokalnom klubu Sporting de Lourenço Marques, feeder timu lisabonskog Sportinga. Međutim, ubrzo je prešao u Benficu, koja je za njega izradila "filmski" plan kako bi ga dovela u Lisabon, izbjegavajući pravne sukobe sa Sportingom. 

Benfica je taj potez napravila u pravom trenutku, jer je Euzebio postao jedan od najvažnijih igrača u istoriji kluba, sa kojim je osvojio 11 titula šampiona Portugala i brojne druge trofeje.

"Fudbal igram srcem, a ne glavom." – Euzebio, o svojoj strasti prema nogometu i nevjerovatnom osjećaju za igru, uprkos teškim uslovima u kojima je odrastao.

Tijekom svoje karijere u Benfici, Euzebio je igrao ključnu ulogu u osvajanju dva Kupa europskih prvaka, a posebno se istakao u finalu 1962. godine, kada je Benfica pobijedila Real 5:3, a Euzebio postigao dva pogotka. 

Njegova sposobnost da pretrči 100 metara za samo 11 sekundi, uz smrtonosnu preciznost šuta, činila ga je noćnom morom za protivničke odbrane.

Euzebio je takođe bio heroj portugalske reprezentacije, sa kojom je na Svjetskom prvenstvu 1966. godine stigao do polufinala i bio najbolji strijelac turnira sa devet golova. 

Njegov legendarni učinak na tom prvenstvu uključuje nezaboravnu utakmicu protiv Sjeverne Koreje, u kojoj je Portugal gubio sa 3:0, ali je Euzebio pogodio mrežu čak četiri puta i vratio svoju ekipu u igru.

Njegova ostavština ne odnosi se samo na broj postignutih golova već i na njegovu karizmu i uticaj na portugalski i svjetski nogomet. 

Euzebio je preminuo 2014. godine u Lisabonu, a njegov doprinos igri ostaje vječan. FIFA je već 2015. godine objavila da je on među najvažnijim osobama u povijesti zemlje.

7. Gerd Muller golovi – Muller Gerd zabio 735 golova 

  • Rekordi:
    • Najviše golova u Bundesligi (365 golova).
    • Najbolji strijelac Svjetskog prvenstva 1970 (10 golova).
    • Zabio pobjedonosni gol u finalu Svjetskog prvenstva 1974.

Gerd Miler (Gerd Müller), poznat kao "Bombarder nacije", bio je kralj kaznenog prostora i jedan od najefikasnijih strijelaca u povijesti nogometa. Sa svojim zdepastim stasom i 91 kilogram prilikom dolaska u Bayern Munchen, mnogi su sumnjali u njegove mogućnosti. 

Međutim, trener Zlatko Čajkovski je odmah uočio njegov potencijal i pomogao mu da se transformira u pravu nogometnu legendu.

Muller je bio poznat po nevjerovatnom osjećaju za gol, često postizavši golove iz odbijenih lopti ili u situacijama gdje bi drugi igrači izgubili kontrolu. Njegova sposobnost da uvijek bude na pravom mjestu u ključnim trenucima učinila ga je nezamjenjivim. 

Bio je pravi majstor kaznenog prostora, a njegov stil igre oslonjen na snagu, brzinu reakcije i preciznost činio ga je neprikosnovenim u svom vremenu.

Za Zapadnu Njemačku Muller je zabio fantastičnih 68 golova u 62 utakmice, što ga čini jednim od najefikasnijih strijelaca u povijesti nogometa na reprezentativnom nivou. Njegova sposobnost da se prilagodi svakoj situaciji i pronađe put do mreže bila je ključna za uspjehe reprezentacije. 

Najveći trenutak njegove karijere na međunarodnoj sceni došao je 1974. godine, kada je upravo njegov odlučujući gol protiv Nizozemske donio Zapadnoj Njemačkoj titulu svjetskog prvaka

Njegova dominacija nije bila samo na međunarodnoj sceni, već i u klupskoj karijeri. Za Bayern Munchen je zabio 398 golova u 453 utakmice, postavši apsolutna legenda njemačkog nogometa i jedan od najupečatljivijih strijelaca svih vremena. 

U Bayernu je osvojio sve moguće titule, uključujući brojne naslove u Bundesligi i četiri trofeja Lige prvaka.

No, iza njegovog izuzetnog uspjeha na terenu, stajale su i osobne poteškoće. Nakon završetka karijere, Muller se suočio sa problemima vezanim za alkoholizam, što je ozbiljno ugrozilo njegov život i zdravlje. 

Uprkos veličini koju je dostigao na nogometnom terenu, u privatnom životu se borio sa demonima koje su mnogi sportisti osjetili kada su napustili svijet reflektora.

Podrška suigrača, kao što su Franz Bekenbauer i drugi iz Bayerna, bila je ključna u njegovoj borbi protiv alkoholizma. Njegov put od legende do osobnih padova bio je težak, ali uspio je da se izdigne zahvaljujući svojoj snazi i podršci okoline.

Iako je napustio ovaj svijet 15. avgusta 2021. godine, Gerd Muller će uvijek ostati upamćen kao jedan od najvećih strijelaca, sa ukupno postignutih 735 golova u 793 utakmice tokom njegove karijere.

navijaci-slavlje-stadion

6. Ferenc Puškaš – 746 golova

  • Rekordi:
    • Najbolji strijelac mađarskog nacionalnog tima sa 84 pogodaka.
    • 242 puta u 262 utakmice za Real.
    • 1954. godine vodio Mađarsku do finala Svjetskog prvenstva.
    • 3 puta osvajač Europskog kupa
    • 5 titula La Lige
    • 4 puta prvi strijelac La Lige

Ferenc Puškaš, poznat kao "Pančo" ili "Cañoncito pum", važi za jednog od najboljih napadača u povijesti nogometa, a njegovu lijevu nogu mnogi smatraju najubojitijom koja je ikada kročila na stadion Santjago Bernabeu. 

Rođen je 1. aprila 1927. godine u Budimpešti, a tokom svoje karijere zabio je ukupno 746 golova na zvaničnim utakmicama. 

Prije dolaska u Kraljevski klub 1958. godine, igrao je za Honved iz Budimpešte, gdje je bio ključan u osvajanju pet titula mađarske lige. Takođe je bio dio legendarne mađarske reprezentacije, koja je osvojila zlatnu medalju na Olimpijskim igrama 1952. godine.

Iako su španjolski navijači isprva bili skeptični prema Puškašu, jer je stigao sa 31 godinom i viškom kilograma, ubrzo su uvidjeli svoju grešku. 

U svojoj desetogodišnjoj karijeri u Realu iz Madrida, osvojio je tri europska kupa, pet La Liga titula, i bio četiri puta najbolji strijelac španjolskog prvenstva. Njegova sposobnost da postiže golove bila je ključna za uspjehe Madriđane u to vrijeme. 

"Oni koji kažu da nisam brz, ne znaju šta je nogomet." – Puškaš, o svom izuzetnom umijeću bez obzira na fizičke sposobnosti.

Ferenc Puškaš je ovu izjavu dao kao odgovor na kritike koje su dolazile nakon što se pridružio Realu iz Madrida. Naime, kada je stigao u Španjolsku 1958. godine sa 31 godinom, mnogi su smatrali da je "star" i "previše težak" da bi mogao da igra na visokom nivou. 

Zbog svog izgleda – bio je nizak i djelovao je pomalo zdepasto – španjolski mediji i navijači su sumnjali u njegovu brzinu i fizičku spremnost.

Međutim, Puškaš je brzo pokazao da mu fizička brzina nije presudna, već je njegov briljantni nogometni mozak, tehnika, i posebno nevjerovatan šut lijevom nogom, ono što ga je činilo izuzetnim. 

Zbog toga je rekao da oni koji misle da nije brz, zapravo ne razumiju suštinu nogometa, jer je uspijevao da se na pravi način pozicionira i nadmaši protivnike zahvaljujući svom instinktu i osjećaju za igru, a ne samo fizičkoj brzini.

Puškaš je umro 17. novembra 2006. godine, a FIFA mu je odala počast nazvavši svoju nagradu za najljepši gol godine "Puškaš nagrada".

Ferenc Puskas Stadium - arena u čast najboljeg mađarskog nogometaša

Stadion Ferenc Puškaš, poznat i kao Népstadion (Narodni stadion), bio je višenamjenski stadion smješten u Budimpešti, Mađarska. Izgrađen je između 1948. i 1953. godine, pretežno uz pomoć dobrovoljaca i vojnih organizacija. 

Tijekom svoje izvorne izgradnje, kapacitet stadiona iznosio je 104.000 mjesta, ali je kasnijim renovacijama prilagođen suvremenim standardima i smanjen na 38.652 sjedišta.

Otvoren 1953. godine, stadion je postao domaćin brojnih značajnih nogometnih događaja, uključujući i jednu od najvećih pobjeda Engleske, kada su Mađari pobijedili rezultatom 7:1. 

Godine 2001. stadion je dobio ime po legendarnom nogometašu Ferencu Puškašu, jednom od najboljih igrača u povijesti  Mađarske, koji je bio ključni dio legendarne "Zlatne ekipe" tijekom 1950-ih.

Stadion je zatvoren 2016. godine, a srušen 2017. godine, kako bi se na njegovom mjestu izgradila nova Puskás Aréna.

5. Pele golovi – Svi golovi pelea broje dostižu brojku 767 

  • Rekordi:
    • 767 golova u zvaničnim utakmicama, što ga stavlja na 5. mjesto u povijesti nogometa.
    • Ukupan broj golova tijekom karijere, uključujući prijateljske i nezvanične mečeve, iznosi 1.283 gola.
    • Trostruki svjetski prvak sa Brazilom (1958, 1962, 1970).
    • Najmlađi strijelac na Svjetskom prvenstvu – zabio gol za Brazil kada je imao samo 17.
    • Dao hiljaditi gol u svojoj karijeri 1969. godine, što je bio događaj od nacionalnog značaja u Brazilu.

Edson Arantes do Nascimento, ili prosto Pele, jedan je od najvećih nogometaša ikada. Rođen 23. oktobra 1940. godine u Brazilu, Pele je dosegao nevjerovatne visine u svijetu nogometa, ali njegova karijera nije bila samo niz rekorda – bila je prije svega priča o neiscrpnoj strasti prema igri.

Odrastajući u siromaštvu u malom brazilskom gradu Bauru, Pele je šutirao improvizovane lopte napravljene od čarapa, ali ga je upravo to oblikovalo u legendu. 

Njegova neobuzdana želja za fudbalom vodila ga je ka postizanju tri titule svjetskog prvaka, što ga čini jedinstvenim u istoriji fudbala.

Njegov prvi korak na međunarodnoj sceni bio je briljantan – na Svjetskom prvenstvu 1958. godine u Švedskoj, sa samo 17 godina, postao je najmlađi igrač koji je ikada dao gol na ovom takmičenju. 

U finalu protiv Švedske, zabio je dva pogotka, zapečativši pobjedu Brazila rezultatom 5:2. Bio je to trenutak koji je najavio dolazak jedne nogometne ikone.

Pele je bio poznat po svojoj nevjerovatnoj sposobnosti da se savršeno prilagodi bilo kojoj situaciji na terenu. Njegova kombinacija snage, brzine, gracioznosti i neosporne nogometne inteligencije činila ga je noćnom morom za protivničke odbrane. Čak i kada su ga brutalno faulirali, kao što je bio slučaj na Svjetskom prvenstvu 1966. godine, njegov duh nije mogao biti slomljen.

Jedan od najvažnijih momenata u njegovoj karijeri bio je postizanje hiljaditog gola 1969. godine, poznatog kao "Gol Mil", koji je zabio iz penala u dresu Santosa. Iako je došao sa bijele točke, taj trenutak je simbolizovao veličinu njegove karijere. 

Za Santos je bio strijelac 643 puta u zvaničnim mečevima, dok je u ukupnoj karijeri, uključujući i nezvanične utakmice, dao je čak 1.283 gola.

Važno je napomenuti da mnogi od tih golova dolaze iz prijateljskih utakmica i nastupa za vojnu reprezentaciju Brazila, kao i revijalnih mečeva, što objašnjava visoku brojku. 

Zvanični statistički podaci bilježe 767 golova postignutih u zvaničnim utakmicama, što ga stavlja na peto mjesto među nogometašima sa najviše postignutih golova u povijesti zvaničnih natjecanja.

Postizao je golove na svjetskim prvenstvima, u mečevima za Santos, pa čak i za New York Kosmos, kada je 1975. godine odlučio da pomogne popularizaciji nogometa u Sjedinjenim Američkim Državama, zemlji gdje se inače nalaze mnogi najveći stadioni na svijetu i koja je upisana u povijest Olimpijskih igara sa najviše medalja ikada. 

Tijekom boravka u Kosmosu, za koji su još igrali Bekenbauer, Karlos Alberto kao i srpski nogometaš Vladislav Bleki Bogićević (šest puta bio prvi igrač američke MSL lige), Pele je nastavio da pruža izuzetne partije, iako je već bio u kasnim godinama karijere. 

Interesantno je da je postizao golove u četiri različite decenije – 1950-im, 1960-im, 1970-im i 1980-im. Iako se formalno penzionisao 1977. godine, dao je gol u egzibicionom meču 1981. godine, čime je obilježio svoje postizanje golova u čak četiri decenije.

Njegov uticaj nije prestao nakon što se povukao iz profesionalnog nogometa. Pele je postao globalni ambasador sporta, a njegovo ime ostalo je sinonim za nogometnu veličinu i univerzalnu popularnost. 

Dobio je brojne nagrade i priznanja, uključujući ulogu ambasadora Ujedinjenih nacija za ekologiju i životnu sredinu, kao i počasnog viteza Britanskog carstva.

Njegov legat nije samo u broju postignutih golova ili osvojenih trofeja, već u onome što je donio igri i njenom globalnom ugledu. Čak i van terena, Pele je neumorno radio na promociji socijalne pravde i poboljšanju uslova života za siromašne.

Jedan od najvećih komplimenata koje je dobio došao je od velikog Nelsona Mandele: "Gledati Pelea kako igra bilo je poput posmatranja djetinje radosti spojene sa izuzetnom gracioznošću odraslog čoveka."

Pele je zaista bio više od nogometaša – bio je ambasador igre i simbol kako ljudske strasti, tako i izuzetne fizičke i mentalne snage. Jedan od sinonima za ovaj sport.

nogomet-stadion-navijaci

Pele Zlatna lopta

Ako se, inače, pitate zašto Zlatna lopta nikada nije pripala brazilskoj legendi odgovor je zbog pravila koje je važilo do 1995. godine. Prema njemu, nijedan igrač izvan Europe nije mogao biti nominovan za nagradu koju dodjeljuje France Football.

Kako bi ispravio nepravdu prema mnogim južnoameričkim legendama koji nisu imali priliku ni da se nađu u konkurenciji, "France Football" je odlučio da kreira alternativnu listu osvajača Zlatne lopte. Na toj listi, jedno ime se pojavljuje čak sedam puta.

Prema procjenama novinara "France Footballa", Pele bi bio zvanično proglašen za najboljeg fudbalera na svijetu čak sedam puta, i to u godinama: 1958, 1959, 1960, 1961, 1963, 1964. i 1970.

Takođe, dva puta bi titulu osvojio Dijego Maradona, za 1986. i 1990. godinu, dok bi Garinča (1962), Mario Kempes (1978), i Romario (1994) po jednom bili proglašeni najboljima.

Evo kako izgleda zvanična lista dobitnika i "alternativna" lista:

  • 1958: Rajmond Kopa (Pele)
  • 1959: Alfredo di Stefano (Pele)
  • 1960: Luis Suares (Pele)
  • 1961: Omar Sivori (Pele)
  • 1962: Jozef Masopust (Garinča)
  • 1963: Lav Jašin (Pele)
  • 1964: Denis Lou (Pele)
  • 1970: Gerd Miler (Pele)
  • 1978: Kevin Kigen (Mario Kempes)
  • 1986: Igor Belanov (Dijego Maradona)
  • 1990: Lotar Mateus (Dijego Maradona)
  • 1994: Hristo Stoičkov (Romario)

Tako je ovaj sport dočekao pravdu, koja je spora, ali ipak dostižna.

Inače, među 30 nogometaša koji se nalaze u konkurenciji za Zlatnu loptu 2024 su: Jude Bellingham, Ruben Dijas, Fil Foden, Federiko Valverde, Emilijano Martinez, Erling Haland (zvijezda Manchester Citya za koji nastupa Joško Gvardiol, a igrao je uspješno i Edin Džeko), Niko Vilijams, Granit Džaka, Artjom Dovbik, Toni Kros, Vinisijus Junior, Dani Olmo, Florijan Virc, Martin Odegard, Mats Humels, Rodri, Hari Kejn, Deklan Rajs, Vitinja, Kol Palmer, Dani Karvahal, Lamin Jamal, Bukajo Saka, Hakan Chalhanoglu, Vilijam Saliba, Kilijan Embape, Lautaro Martinez, Ademola Lukman, Antonio Ridiger i Alehandro Grimaldo.

4. Romario golovi – zvanično 772 puta strijelac

  • Rekordi:
    • Zlatna lopta za najboljeg igrača Svjetskog prvenstva 1994.
    • Preko 100 golova za tri različita kluba.
    • Osvojio titule u Brazilu, Španjolskoj, i Nizozemskoj.

Romário de Souza Faria, jedan od najspektakularnijih napadača u povijesti nogometa, ostavio je neizbrisiv trag svojim izuzetnim golgeterskim sposobnostima i nevjerovatnim samopouzdanjem na terenu. Često se govori da je Ronaldo Luís Nazário de Lima, jedan od najubojitijih napadača ikada i legenda kada je u pitanju ovaj sport, učio upravo od Romária. 

Međutim, Romario je mnogo više od nogometne legende – on je ikona koja je oblikovala generacije i inspirirala mnoge.

Rođen u Rio de Janeiru, Romario je, uprkos svojoj relativno niskoj visini od 169 cm, dominirao nogometnim terenima. Njegova brzina, eksplozivni prvi korak i nevjerojatna snalažljivost u šesnaestercu učinili su ga „kraljem kaznenog prostora“. 

Ono po čemu je bio prepoznatljiv bio je njegov udarac špicem kopačke, kojim je redovno pogađao „malu mrežu“ protivničkih golmana.

Karijeru je započeo u Vasko da Gami, a europsku nogometnu scenu osvojio je nastupajući za PSV Eindhoven, gdje je zabio 165 golova u 167 utakmica. 

Njegov transfer u Barcelonu 1993. godine bio je prekretnica u njegovoj karijeri. Kao dio "Dream Team-a" Johana Krojfa, Romário je u prvoj sezoni dao 30 golova u 33 utakmice, a pamti se i njegov het-trik u El Clásicu protiv Reala, kada je Barcelona slavila sa 5:0.

Jedna od najpoznatijih anegdota o Romariu dolazi od njegovog trenera u PSV-u, Gusa Hidinka, koji je ispričao: „Romário bi mi uoči velikih utakmica prišao i rekao: 'Treneru, opusti se. Ja ću postići gol i pobijedićemo.' U većini slučajeva, bio je u pravu.“

Iako je kratko igrao za Barcelonu, njegova dominacija i uticaj na europski nogomet bili su ogromni. Romário je 1994. godine proglašen za najboljeg igrača svijeta, nakon što je sa Brazilom osvojio Svjetsko prvenstvo u SAD-u, postigavši pet golova na turniru. 

Njegov doprinos reprezentaciji bio je ogroman, a posebno se pamti njegov povratak u ekipu nakon suspenzije za odlučujuću kvalifikacionu utakmicu protiv Urugvaja, kada je bio dvostruki strijelac i odveo Brazil na Svjetsko prvenstvo.

Romario je jedan od rijetkih fudbalera koji su postigli preko 1.000 golova u svojoj karijeri, uključujući i nezvanične mečeve. U zvaničnim utakmicama, Romário je postigao 772 gola, dok je ukupno, sa svim revijalnim i prijateljskim utakmicama, njegova statistika dostigla 1.002 gola

Njegova sposobnost da postiže golove u gotovo svakom meču, bez obzira na nivo natjecanja, postavila ga je u red najvećih golgetera u povijesti nogometa.

Njegova buntovnička priroda često ga je dovodila u sukob sa trenerima i zvaničnicima, ali je njegova strast prema nogometu uvijek prevazilazila te prepreke. Nakon povratka u Brazil, Romario je nastavio da dominira na domaćoj sceni, osvajajući brojne individualne nagrade i vodeći svoje timove do trofeja.

Iako je ušao u politiku i nastavio sa javnim djelovanjem, Romario će uvijek biti upamćen kao čovek koji je nogometni svijet osvojio svojim talentom, hrabrošću i nevjerovatnom sposobnošću da, čak i u najtežim trenucima, bude ključni igrač i blago koje ovaj sport ima.

3. Jozef Pepi Bikan (Josef Bican), treći strijelac najvise golova u povijesti nogometa – 805 golova

  • Rekordi:
    • Najbolji strijelac u povijesti nogometa do pojave Ronalda i Mesija.
    • Prosječno postizao 1.52 gola po utakmici.
    • Pet puta bio sedmostruki strijelac na jednoj utakmici.

      nogomet-igraci

Jozef Pepi Bikan (Josef Bican), rođen 25. septembra 1913. godine u Beču, u vrijeme kada je ovaj sport bio mlad.

Češkog porijekla, Bikan je veći dio svoje karijere proveo u nogometnim klubovima Austrije i Čehoslovačke, ostavivši neizbrisiv trag u svijetu nogometa, ne samo po broju postignutih golova, već i po njegovoj izuzetnoj vještini i brzini na terenu. 

Bikan je, prema Međunarodnoj federaciji nogometne  povijesti i statistike (IFFHS), zvanično najbolji strijelac 20. vijeka, a mnogi i danas priznaju njegov status kao jednog od najubojitijih napadača ikada.

Bikanova karijera započela je u juniorskom timu bečke Herte, a već sa 18 pridružio se Rapidu iz Beča, koji ga je prepoznao kao mladog talenta. Njegov napredak bio je nevjerovatan – postigao je čak 78 golova na 62 meča za Rapid, a ubrzo je privukao pažnju i drugih klubova. 

Prešao je u Admiru, a nakon uspješne dvije godine, odlučuje da svoju karijeru nastavi u Češkoj, pridruživši se Slaviji Prag 1937. godine. U Slaviji, Bikan je zabio nevjerovatan broj golova, čak 534 na 274 utakmice, što ga čini jednim od najubojitijih napadača u povijesti nogometa.

Bikan nije samo bio izuzetno precizan golgeter, već je imao i zapanjujuću brzinu za svoje vrijeme. Mnogi ne znaju da je Jozef Bikan bio sposoban da pretrči 100 metara za samo 10,8 sekundi – brzina koja bi ga lako svrstala među elitne sprintere tog doba. 

Sjajan i na lijevoj i na desnoj nozi, uz nevjerojatnu brzinu i fizičku pripremljenost, bio je noćna mora za sve golmane.

Ipak, tokom svoje karijere, Bikan se suočio sa mnogim izazovima, uključujući i Drugi svjetski rat, koji je donio haos u Europu i prekinuo mnoge nogometne karijere. Bikan je igrao tijekom rata za Slaviju, dok su mnogi drugi nogometašii bili mobilizirani. 

Njegova nogometna statistika za vrijeme rata je posebno impresivna – tri puta je na ligaškim mečevima postigao po sedam golova u jednoj utakmici. 

Jedan od tih podviga desio se u meču protiv Zlina 1940. godine, kada je Slavija slavila pobjedom od 10:1, a Bikan je bio taj koji je zabio više od polovine golova svoje ekipe.

Nakon rata, Bikan je odbio ponude velikih klubova poput Juventusa, odlučivši da ostane u Čehoslovačkoj, uprkos političkoj situaciji i dolasku komunista na vlast 1948. godine. 

Njegova neprilagodljivost političkom režimu donijela mu je mnogo problema, ali i dalje je bio nepobjediv na nogometnom terenu. Igrao je za nekoliko timova, uključujući Železarni Vitkovice i Hradec Kralove, sve do 1955. godine, kada je sa 42 godine okončao svoju igračku karijeru.

Jedna od najzanimljivijih činjenica vezanih za Bikana jeste podatak da je tijekom svoje karijere postigao ukupno 805 zvaničnih golova, a procjenjuje se da je, računajući i nezvanične mečeve, postigao preko 950 golova

Iako su mnogi podaci iz tog perioda izgubljeni zbog rata, Bikanov rekord je ostao kao svetionik nevjerovatne golgeterske karijere. 

Zanimljivo je da su ga mnogi upoređivali sa Peleom po broju golova, ali je Bikan jednom skromno izjavio: "Ko bi mi vjerovao da kažem da sam postigao pet puta više golova od Pelea?"

Posle karijere, s obzirom da je volio ovaj sport, Bikan se posvetio trenerskom poslu, vodeći nekoliko klubova, uključujući i belgijski Tongeren, sa kojim je napravio zapažen uspjeh. 

Ipak, njegova nogometna karijera ostavila je neizbrisiv trag, ne samo u statistici, već i u srcima ljubitelja nogometa. 

Umro je 2001. godine u Pragu, a njegova zaostavština ostaje simbol fudbalske veličine i postignuća koja su danas rijetka.

2. Messi golovi – svi Mesijevi golovi prelaze cifru od 820+

Lionel Mesi je jedan od najpoznatijih nogometaša današnjice, i njegova priča ima gotovo bajkovit ton. Rođen 24. juna 1987. godine u Rozariju, Argentina, Lionel Andres Messi odrastao je uz ljubav prema nogometu, koju je pokazivao još od najranijih dana. 

Njegov talenat prepoznat je već u lokalnom klubu, gdje je igrao pod nadimkom "La Pulga" (Buva) zbog svoje male građe, ali i nevjerovatne vještine.

Messi je brzo postao nogometna senzacija u mlađim kategorijama kluba Njuels Old Bojs, gdje je zabio čak 500 golova do svoje 11. godine. 

Međutim, život ga je suočio sa velikom preprekom – dijagnostikovan mu je poremećaj hormona rasta, koji je zahtijevao skupe tretmane. Njegova porodica nije mogla da priušti ovu terapiju, pa je Messi, u potrazi za rješenjem, dobio priliku da ode na probu u Barcelonu.

U Barceloni, Messi je brzo impresionirao upravu kluba, iako je bilo neobično da tako mlad igrač sa drugog kontinenta potpiše ugovor. 

No, direktor Barcelone Karles Reksač toliko je bio oduševljen Messijevim talentom da je ugovor potpisao – na salveti. To je bio početak jednog od najvažnijih poglavlja u Messijevom životu.

Messi je svoju profesionalnu karijeru u Barceloni započeo sa samo 17, a ubrzo je postao ključni igrač kluba. Njegov talenat i posvećenost donijeli su Barceloni brojne titule, uključujući deset titula prvaka Španjolske, četiri Lige prvaka i mnoge druge trofeje. 

U dresu Barcelone, Messi je zabio nevjerovatnih 672 pogodaka na 778 utakmica, čime je postao najbolji strijelac u povijesti kluba.

Njegova karijera je dodatno obilježena radom sa slavnim trenerom Pepom Gvardiolom, s kojim je ostvario dvostruki trijumf u Ligi prvaka. Gvardiola je često govorio o njihovom odnosu, rekavši: 

"Pokušao sam da od Messija napravim najboljeg nogometaša na svijetu, a on je od mene napravio najboljeg trenera."

Iako je Messijeva priča u Barceloni završena 2021. godine, kada je zbog finansijskih problema kluba morao da pređe u PSG, njegov uspjeh nije stao. U Parizu, Messi je zajedno sa zvijezdama poput Neymara i Mbappea nastavio da osvaja trofeje i dominira nogometnim terenima.

Na reprezentativnom nivou, Messi je u dresu Argentine dugo tragao za velikim trofejem. Nakon više neuspjelih finala, uključujući Svjetsko prvenstvo 2014. i dva finala Copa Amerike, Messi se konačno domogao trijumfa 2021. godine, kada je Argentina osvojila Copa Ameriku. 

Taj trenutak donio je ogromno zadovoljstvo kako njemu, tako i argentinskom narodu koji živi za ovaj sport. Messi je proglašen najboljim igračem turnira.

Iako je Mesi dugo nosio teret poređenja sa Diegom Maradonom, konačno je u Kataru 2022. godine zaokružio svoju reprezentativnu karijeru osvajanjem najvažnijeg trofeja – Svjetskog prvenstva. Sa sedam golova i tri asistencije na sedam utakmica, Messi je pokazao svijetu zašto ga mnogi smatraju najvećim nogometašem.

U poređenju sa svojim najvećim rivalom, Cristianom Ronaldom, Messi je osvojio čak sedam Zlatnih lopti, dok Ronaldo ima pet. Njihovo rivalstvo bilo je jedno od najuzbudljivijih u povijesti nogometa, ali je Messi uvijek ostajao skroman i fokusiran na svoju igru.

Messi nije samo osvajao trofeje, već je postao simbol posvećenosti, talenta i ljubavi prema nogometu. Sa više od 40 osvojenih trofeja u karijeri, ostao je uzor budućim generacijama i jedan od najvažnijih sportaša uopće.

Izvorni dio njegove priče počeo je kao bajka o dječaku iz Rozarija, ali je završio kao saga o nogometnom kralju koji je osvojio svijet.

1. Cristiano Ronaldo golovi u karijeri – 900+ golova

  • Rekordi:
    • Najviše golova u istoriji Lige prvaka (140+ golova).
    • Najviše golova za reprezentaciju (132 pogodaka za Portugal).
    • Preko 450 golova za Real iz Madrida.

Ronaldo je nogometaš sa najviše golova u povijesti nogometa. Svi golovi Ronalda čine da je Portugalac tijekom više od 20 godina u ovom sportu dostigao da bude prvi na ovoj listi kada su strijelci sa najviše golova u povijesti nogometa.

Rođen je 5. februara 1985. godine u Funčalu, na ostrvu Madeira u Portugalu. Sa nadimkom "CR7", zbog dresa sa brojem sedam, postao je sinonim za uspjeh, posvećenost i izuzetnu sportsku karijeru koja je osvojila svijet. 

Njegovo puno ime je Cristiano Ronaldo dos Santos Aveiro, a od malih nogu pokazivao je nevjerovatan talenat za nogomet.

Prve nogometne korake napravio je u lokalnom klubu Andorinja, a kasnije je prešao u Nacional, prije nego što je sa samo 12 stigao u akademiju Sportinga iz Lisabona. Ovaj prelazak označio je početak njegove profesionalne karijere, koja je ubrzo uzletjela. 

Uprkos tome što je u mladosti imao zdravstvene probleme sa srcem, operacija je prošla uspješno, brzo se vratio na teren, pokazavši svijetu svoj neosporan talenat.

Njegova karijera je zapravo započela u Sportingu, ali najveći uspon doživio je prelaskom u Manchester United 2003, kada je tek postao punoljetan.

Pod vođstvom čuvenog trenera Sera Aleksa Fergusona ubrzo je postao ključni igrač engleskog giganta. Tokom boravka u Manchesteru osvojio je tri titule Premijer lige, FA Kup, Ligu prvaka, kao i mnoge individualne nagrade, uključujući Zlatnu loptu, koja ga je proglasila najboljim igračem svijeta.

Godine 2009. prešao je u Real Madrid za tada rekordnih 94 miliona eura, i tu je nastavio da niže uspjehe. U Španiji je postao najbolji strijelac u povijesti Reala, sa nevjerovatnih 450 golova u 438 nastupa. 

Osvojio je pet titula Lige prvaka, La Ligu, Kupa Kralja i mnoge druge trofeje. Njegova dominacija u europskom nogometu postala je legendarna, a rivalstvo sa Lionelom Messijem definiralo je eru modernog nogometa.

Osim što je bio mašina za golove u klubovima, Portugalac je bio i ključni igrač reprezentacije. Debitirao je 2003. godine, a 2016. godine vodio je svoj tim do osvajanja Europskog prvenstva. Takođe, prva UEFA Liga nacija pripala je Portugalu upravo pod vođstvom Ronalda.

Njegov prelazak u Juventus 2018. godine, upravo kada je uvedena VAR tehnologija kako bi se ofsajd pravilo u nogometu poštovalo bez greške, bio je još jedan veliki trenutak u njegovoj karijeri, gdje je osvojio dvije Serije A titule, kao i nekoliko drugih domaćih trofeja. Poznat je po svom nevjerovatnom radnom etosu, fizičkoj spremnosti i mentalnoj snazi, što mu je omogućilo da ostane na vrhuncu sporta i u četvrtoj deceniji života.

Nakon Juventusa, potpisao je za Al Nasr. On je i dalje je najplaćeniji nogometaš na svijetu čak i u poznim godinama, epitet koji svakako čovjek sa najviše golova u povijesti nogometa.

Kao kapiten reprezentacije i uzor milionima, CR7 nije samo najpoznatiji portugalski nogometaš svih vremena, već i globalna ikona sporta. Svojim impresivnim statističkim dostignućima, brojnim nagradama i neupitnom željom za pobjedom, Ronaldo je postao simbol modernog nogometa, a njegova priča inspiracija za mnoge buduće generacije nogometaša.

Zanimljivo je da na listi nema nijednog Španjolca, iako nacionalni tim Španjolske bilježi sjajne rezultate posljednjih 20-ak godina (osvojili su i Olimpijske igre 2024 u Parizu i Europsko prvenstvo u nogometu 2024). Nema nijednog igrača sa Afričkog kupa nacija, mada porijeklom iz same Afrike jeste Eusebio, a i Pele ima afričke korijene.

Pored ovih svjetskih nogometnih superstarova, ako volite domaći nogomet biće vam zanimljivo da pročitate ko su najbolji strijelci Premijer lige BiH po sezonama i svi osvajači Premijer lige BiH od nastanka. 

Ovi tekstovi će vam svakako biti korisni kada budete gledali kakva su BiH Premijer Liga kvote, kao i kako se kladiti uživo jer je mnogima klađenje uživo zabavnije u realnom vremenu.