Dušan Bajević biografija - sve o princu sa Neretve

Dušan Bajević je legendarni jugoslovenski nogometaš i najtrofejniji bosanskohercegovački trener.

Rođen je 10. prosinca 1948. u Mostaru od oca Dušana i majke Danice, a nakon njihovog razvoda zadržao je majčino prezime i ostao da živi sa njom. 

Kao napadač krasila ga je odlična fizička sprema i igra glavom, istančan osjećaj za gol i preciznost sa raznih pozicija. Vitak, miran i tih rijetko je pokazivao radost kada postigne gol. Prozvali su ga “Princ sa Neretve”.

Ostavio je dubok trag u povijesti jugoslovenskog fudbala, postigavši 164 gola u prvoligaškim utakmicama, što ga svrstava na drugo mjesto vječne liste strijelaca, odmah iza Slobodana Santrača. 

Profesionalnu karijeru započeo je u Veležu iz Mostara pod mentorstvom trenera Sulejmana Rebca. U periodu od 1967. do 1975. odigrao je 400 utakmica za mostarski klub i postigao 170 golova.

Godine 1975. prelazi u grčki AEK, gdje se zadržao do 1981, a za tih 6 godina osvojio je dvije titule prvaka. U 33. godini vratio se u Velež da završi karijeru, a za voljeni klub je igrao u naredne dvije godine, stekavši status legende kluba.

Ovdje je započeo i svoju trenersku karijeru 1984, a već 1986. osvojio je Kup Jugoslavije, pobijedivši zagrebački Dinamo sa 3:1 u finalu. Dvije godine kasnije preuzeo je AEK iz Atene i već prve sezone donio klubu ligašku titulu, nakon čega je sa AEK-om osvojio još tri uzastopne titule između 1992. i 1994. godine.

Kao trener Olimpijakosa, ostvario je značajne uspjehe, uključujući "duplu krunu" 1999, dok je PAOK-u donio Kup Grčke 2001. godine. Dakle, devetostruki je prvak Grčke, četvorostruki pobjednik kupa Grčke, osvajač superkupa Grčke, kao i Kupa Maršala Tita.

U trenerskoj karijeri predvodio je i Crvenu zvezdu, ciparsku Omoniju, kao i Atromitos, ali i reprezentaciju Bosne i Hercegovine u periodu 2019–2020. godine.

Prije nego što detaljnije pogledamo biografiju Dušana Duška Bajevića, Formula online kladionica je za vas pripremila odlične kvote na fudbal.

Dušan Bajević – fudbalska karijera

Svoju fudbalsku priču započeo je 1963. u omladinskoj selekciji Veleža iz Mostara, a već 13. rujna 1966. debitirao je za prvi tim. 

Tokom više od desetljeća provedenog u dresu "Rođenih", odigrao je ukupno 568 utakmica i postigao čak 468 golova, od čega 164 u prvoligaškoj konkurenciji, što ga čini drugim najboljim strijelcem u povijesti jugoslovenske lige, odmah iza Slobodana Santrača.

Mnogi navijači sa prostora Balkana cijenili su kvalitete koje je posjedovao, te su mu i dali nadimak “Princ sa Neretve”.

Sezona 1969/70. bila je posebno uspješna, jer je sa 20 golova podijelio titulu najboljeg strijelca lige.

Godine 1977. prešao je u grčki AEK iz Atene, gdje je tokom četiri sezone osvojio dvije titule prvaka Grčke. Njegov povratak u Mostar 1981. godine označio je nastavak vjernosti Veležu, u kojem je završio igračku karijeru 1983. godine.

Za reprezentaciju Jugoslavije Bajević je odigrao 37 utakmica i postigao 29 golova. Debitirao je 8. travnja 1970. protiv Austrije u Sarajevu. Odmah je postigao gol i tako opravdao povjerenje za koje je smatrao da mu je trebalo i nešto ranije biti povjereno. 

U dresu reprezentacije učestvovao je na Svjetskom prvenstvu 1974. u Zapadnoj Njemačkoj. Na utakmici protiv Zaira postigao je het-trik u pobjedi Jugoslavije od 9:0.

Jedan od najimpresivnijih trenutaka njegove reprezentativne karijere dogodio se 14. lipnja 1972, kada je na utakmici protiv Venezuele čak pet puta zatresao mrežu. Tako je postavio rekord po broju golova na jednoj utakmici za reprezentaciju.

Dušan Bajević – trenerska karijera

Njegov prvi trenerski angažman bio je u Veležu, klubu u kojem je proveo najveći dio svoje igračke karijere. Upravo je sa Veležom 1986. Bajević osvojio Kup Jugoslavije, tada poznat kao Kup maršala Tita. U finalu je pao Dinamo – bilo je 3:1. 

Sljedeće godine Velež je ponovo stigao do finala ovog prestižnog natjecanja. Bio je to jasan pokazatelj da Dušan ima trenerski talenat da vodi nogometni tim.

Godine 1988. Bajević je prešao u Grčku, gdje je preuzeo atenski AEK i već u prvoj sezoni donio klubu ligašku titulu, poslije deset godina posta. Njegov rad u AEK-u ostavio je neizbrisiv trag, jer je klub pod njegovim vodstvom osvojio još tri uzastopne titule prvaka Grčke (1992, 1993, 1994). 

Nakon uspješnog perioda u AEK-u, 1997. Bajević preuzima rivalski Olimpijakos, s kojim je već u prvoj sezoni osvojio prvenstvo Grčke, a 1999. godine „duplu krunu“ – prvenstvo i kup.

Poslije Olimpijakosa, kratko je vodio solunski PAOK, a sa crno-bijelima je 2001. osvojio Kup Grčke.

Godine 2002. vratio se u AEK, ali je njegov drugi mandat bio obilježen tenzijama sa dijelom navijača, koji mu nisu oprostili prelazak u Olimpijakos. Iako je postigao zapažene rezultate, uključujući dobar nastup u Ligi prvaka, Bajević je pod velikim pritiskom bio primoran da napusti klub.

Godine 2006. preuzima Crvenu zvezdu, s kojom osvaja jesensku titulu u domaćem prvenstvu, ostvarivši prednost od čak 14 bodova nad Partizanom. Međutim, uslijedio je period slabijih rezultata, a zatim i sukob sa navijačima.

Bajević napušta klupu Zvezde u ožujku 2007. nakon poraza od Vojvodine rezultatom 3:0. I to usred utakmice, nakon što su mu “Delije” razbile automobil i skandirale “Duško, odlazi”.

U sezoni 2007–2008. vodi solunski Aris, sa kojim je ostvario značajan uspjeh, dovodeći tim do četvrtog mjesta u grčkom prvenstvu i polufinala nacionalnog kupa.

Njegova trenerska priča nastavlja se trećim povratkom u AEK 2008. godine. Tokom ovog mandata suočio se sa ozbiljnim pritiscima, uključujući i fizički napad navijača u toku pripremne utakmice u kolovozu 2010. godine.

"Ovo je sramota za naš klub, događaj koji je potpuno neprihvatljiv. Naša želja je i dalje zadržati Bajevića na kormilu kluba. Razgovarao sam s njim nakon meča, bio je u stanju šoka. Nećemo ga se tek tako odreći. Pozivamo naše prave navijače da podrže klub i ograde se od ovakvih huligana",  izjavio je tada Stavros Adamidis, predsjednik kluba.

Uprkos podršci uprave, Bajević je napustio AEK nakon serije lošijih rezultata u domaćem prvenstvu. Potom je kratko vodio ciparsku Omoniju i grčki Atromitos, ali su to bili manje značajni periodi u njegovoj karijeri.

Krajem 2019. promoviran je u selektora nacionalnog tima Bosne i Hercegovine. Njegova misija bila je da reprezentaciju odvede na Europsko prvenstvo, ali se avantura na klupi završila neslavno nakon neuspjeha u baražu protiv Sjeverne Irske. 

I u Ligi nacija je Dušan Bajević pokušao da napravi dobar rezultat, ali su Poljaci i Nizozemci bili prejaki, iako su za BiH igrali i Miralem Pjanić i Edin Džeko. Tako je Bajević nakon 7 utakmica i fizičkog sukoba sa Zvjezdanom Misimovićem otišao sa klupe reprezentacije, koju je u tom trenutku malo tko i htio da vodi.

Dušan Bajević – privatni život

Dušanova ljubavna priča sa Begom Biberović, prelijepom studentkinjom iz Mostara, počela je 1966. godine, kada su se sreli šetajući između mostarskih „Rondoa i Bristola“. Njihovi pogledi su se često sretali, a ona mu je ubrzo postala opsesija. 

Skupio je hrabrost da joj priđe tek nakon turnira u Istanbulu, gdje joj je napisao pismo s Bosfora. 

Po povratku u Mostar, sudbina ih je spojila u autobusu, gdje su prvi put razgovarali i dogovorili sastanak. Od tog trenutka postali su nerazdvojni, provodeći večeri u šetnjama pored Neretve, bioskopima i igrankama.

Međutim, njihova ljubav nije naišla na odobravanje Beginih roditelja, koji su pripadali staroj muslimanskoj porodici i nisu željeli da se njihova kćer uda za nekoga iz druge vjere. Kada su Begini roditelji pokušali da je na silu udaju za drugoga, ona je odlučila da ostane sa Dušanom po svaku cijenu. 

Tako je krišom jedne noći napustila roditeljsku kuću i preselila se kod Dušana. Poslije tri nedjelje su se vjenčali, uprkos pritiscima.

Njihova ljubav bila je na testu, naročito kada su Begini roditelji organizovali pokušaj da je nasilno vrate kući u Mostar. Međutim, njena odlučnost i riječi „Mi smo se vjenčali, mi se volimo! Duško me nije prisilio, ja sam to željela“ natjerale su ih da odustanu. 

Vremenom su se roditelji pomirili s njenom odlukom – prvo majka, a potom i otac. Ova ljubavna priča iz Mostara postala je simbol strastvene mladosti koja je pobijedila sve prepreke.

Na kraju priče o Dušanu Bajeviću predlažemo da pogledate i ostale sportske blogove, a ako želite da se zabavite, registrirajte se i sastavite tiket. Uz malo sreće ostvarićete lijepe dobitke.